Bezbrižna majka, je li to moguće?

Živimo u zanimljivom vremenu. Nikada još moderan svijet nije ovako stao, umirio se i promotrio.

Trudnice, one u „drugom stanju“, potpuno prirodno i spontano mijenjaju pogled na svijet. Potiču ih hormoni. One promatraju svijet sada iz perspektive buduće majke, one koja osigurava osnovne uvjete života. Hranu, toplinu, ljubav, sigurnost….

Vjerovali ili ne – priroda i biologija, danas, kao i prije tisuća godina, funkcioniraju na isti način. Istina je da smo se silno trudili promijeniti neke mehanizme, prilagoditi ih našem poimanju ispravnog, pravovremenog i dobrog, ali ne daje se dobra stara priroda, i još nam uvijek čuva leđa. Koliko god mi mislili da smo jači i mudriji, ona nas uvijek ponovno razuvjeri.

Najjači argument na strani prirode je vrijeme prirodnih poroda. Naime, preko 80% beba rođeno je između 00 i 7 sati ujutro a više od 50% u periodu 0d 3 i 5 sati ujutro. Kako i zašto?

U prirodi u tom jutarnjem periodu od 3-5 sati predatori se povlače na spavanje, još uvijek je mrak te majka i novorođena beba imaju najviše vremena i najveću sigurnost. Isto tako u to vrijeme obitelji su bile na okupu i to je davalo drugu dimenziju sigurnosti i potpore rodiljama. Nije li to fenomenalno?

Većina trudnica je osjetila poriv „gniježđenja“ gdje netom prije poroda imaju nekontroliranu potrebu pripremiti dom za prinovu: sve još jednom namjestiti, počistiti, a pri tome omogućiti tijelu da se još bolje pripremi za porod i polako potaknuti trudove.

Odmah pri prirodnom porodu aktivira se i nadolazak mlijeka, a beba zna sama pronaći dojku, osigurati si hranu, ali i zaštitu majke koja odgovara emocionalnom povezanošću. Beba se vodi zakonima prirode, ljubavi i očuvanja, može li se i majka istima voditi? Smije li sebi dozvoliti biti samo majka? Samo biti sretna u trenutku i samo voljeti?

Pišem sve ovo iako znam da ste svega duboko u sebi svjesne.

Ipak, u situacijama kao što je ova u kojoj se nalazimo, često naš intelekt preuzima ulogu vodiča – mislimo da moramo i možemo kontrolirati događaje za naše dobro, ali i za najveće dobro naše nerođene ili tek rođene djece. Jer što ako sam stvarno tako ranjiva da ne mogu sebi osigurati sigurnost, slobodu i zagrljaj? Kako ću to osigurati za svoje najdraže?

Blagoslov nalazim u situaciji s COVID-19. Taj viruščić nam je pokazao kako smo ranjivi i kako nitko ne ovisi sam o sebi, da čovjek ima divne mehanizme koji će napraviti baš sve da zaštite život, da dostave paketiće ljubavi premda i potres razvali rodilište, a i snijeg pritom pada.

Takva izvanredna situacija nam je pokazala da su ljudi spremni za život u skladu sa prirodom i najvećim ljudskim vrijednostima, da je ljubav i mudrost koju primamo kroz naše tijelo beskonačna i da nam treba samo brdo vjere i ljubavi te zrno zdravog razuma kako bi život živjeli i doživjeli u svoj svojoj ljepoti.

Prepustiti se i ne brinuti, kakva lijepa misao!

Priroda se za nas pobrinula tisućljećima prije, a sada se rezultati vide kroz ljude koji su vam na raspolaganju onda kada trebate biti ono što ovom ranjenom svijetu najviše treba – Nositeljice novog života i bezuvjetne ljubavi! One koje prosljeđuju novim naraštajima sve ono što nam je odavno namijenjeno za naše najveće dobro <3

Podijeli

Možda će vam se svidjeti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *